Postoje poglavlja u Svetom pismu koja se ne smeju čitati u žurbi.
Otkrivenje 6 je jedno od njih.
Ovo nije poglavlje koje treba čitati u panici.
Nije poglavlje koje treba koristiti kao strah.
Nije dato da se srce sruši pod slikama konja, drmanja, tame, krvi i suda.
Dato je da bi srce videlo nešto dublje:
čak i kada se pečati otvaraju,
čak i kada se istorija trese,
čak i kada se zemlja drma,
Jagnje je i dalje Onaj koji otvara svitak.
Ništa ne počinje bez Njega.
Ništa se ne kreće mimo Njegove dozvole.
Ništa na nebu ili na zemlji nije jače od Onoga koji je bio zaklan a ipak živi zauvek.
Otkrivenje 6 dolazi posle Otkrivenja 5.
To je važno.
Pre nego što se pečati otvore, Jovan vidi Jagnje.
Pre nego što se otkrije sud, nebo se ispunjava bogosluženjem.
Pre nego što se zemlja zatrese, nebo je već usredsređeno oko Hrista.
Zato moramo čitati ovo poglavlje sa pravog mesta.
Ne iz straha.
Ne iz radoznalosti.
Ne iz senzacionalne mašte.
Već iz bogosluženja.
Jagnje nije odsutno u Otkrivenju 6.
Ono je centralno.
Isto Jagnje koje je bilo dostojno da uzme svitak jeste Onaj koji otvara njegove pečate.
I ovo govori duši nešto sveto:
istorija nije napuštena.
Svet ne pada kroz praznu prostranstvo.
Svitak je u Hristovim rukama.
Prvi pečat — Jahač i glad za pobedom
Otkrivenje 6:1–2
„I videh kad otvori Jagnje jedan od sedam pečata, i čuh jednu od četiri životinje gde govori kao glas gromovni: Dođi i vidi. I videh, i gle, konj beo, i onaj što sedjaše na njemu imaše luk, i dat mu bi venac, i iziđe pobeđujući, i da pobedi.”
Prvo što Jovan vidi nije haos koji deluje sam od sebe.
On vidi Jagnje kako otvara pečat.
Ovo je važno.
Jahač se ne pojavljuje zato što je zlo suvereno.
Jahač se pojavljuje zato što Jagnje otvara ono što je bilo zapečaćeno.
Čuje se grom.
Ima kretanja.
Čuje se glas neba koji kaže: „Dođi i vidi.”
Beli konj se pojavljuje sa lukom, vencem i pokretom osvajanja.
Ova slika govori o nemirnoj gladi moći.
Postoji vrsta osvajanja koje isprva izgleda sjajno.
Dolazi obučeno u obećanje.
Može izgledati pobedonosno.
Može izgledati uredno.
Može čak izgledati čisto.
Ali Otkrivenje nas uči da gledamo dublje.
Nije svaka bela pojava sveta.
Nije svaki venac Hristov venac.
Nije svaka pobeda pobeda Carstva Božjeg.
Jahač izlazi pobeđujući, i da pobedi.
Ovo je duh ljudske istorije kada nije predana Bogu.
Moć želi više moći.
Carstva žele više carstava.
Ljudska ambicija sebe kruniše i naziva to sudbinom.
Ali Crkva mora da se seti:
pravi Car je već pokazan u Otkrivenju 5.
On je Jagnje.
On ne pobeđuje proždiranjem.
On pobeđuje žrtvom.
On ne caruje nasiljem.
On caruje svetošću.
On otvara svitak ranjenim rukama.
Drugi pečat — Kada se mir uzima sa zemlje
Otkrivenje 6:3–4
„I kad otvori drugi pečat, čuh drugu životinju gde govori: Dođi i vidi. I iziđe drugi konj riđ, i onome što sedjaše na njemu dano bi da uzme mir sa zemlje, i da ljudi jedan drugog ubijaju, i dat mu bi velik nož.”
Drugi konj je riđ.
Mir se uzima sa zemlje.
Daje se veliki nož.
Ovde vidimo nasilje koje sledi palu moć.
Kada se ljudsko srce ne pokloni pred Bogom, ono se često okreće protiv svog brata.
Zemlja se ispunjava suparništvom, krvlju, strahom i ratom.
Ali obratite pažnju na reči:
„dano bi.”
Ova fraza je milost skrivena unutar suda.
Jahač ne poseduje konačnu moć.
On nije ravan Bogu.
On ne dela iz večne vlasti.
Moć mu je data.
To znači da je moć ograničena.
Odmerena.
Dozvoljena.
Obuzdana.
Čak i kada se mir uzima sa zemlje, nebo nije izgubilo kontrolu.
Ovo ne umanjuje patnju.
Rat je strašan.
Nasilje je strašno.
Rastrzanje porodica, naroda, tela i duša je strašno.
Ali Otkrivenje 6 nas uči da čak ni strašne stvari nisu konačne stvari.
Nož se može pomerati.
Ali presto ostaje.
Zemlja može krvariti.
Ali nebo nije prazno.
Jagnje i dalje caruje.
Treći pečat — Merila gladi
Otkrivenje 6:5–6
„I kad otvori treći pečat, čuh treću životinju gde govori: Dođi i vidi. I videh, i gle, konj vran, i onaj što sedjaše na njemu imaše merilo u ruci svojoj. I čuh glas iz srede četiri životinje gde govori: Merica pšenice za dinar, i tri merice ječma za dinar; a ulje i vino ne kvari.”
Treći konj je vran.
Jahač drži merilo.
Slika je teška.
Govori o oskudici.
Gladi.
Ekonomskom pritisku.
Svetu u kome se hrana odmerava sa strahom.
Svetu u kome svakodnevni hleb postaje skup.
Svetu u kome obični ljudi osećaju težinu sistema koje ne mogu da kontrolišu.
Ovo nije samo drevno.
Ovo je duboko ljudsko.
Postoje razdoblja kada duša razume ovu sliku bez objašnjenja.
Kada život postane odmeren.
Kada se snabdevanje čini krhkim.
Kada se svaki dan broji.
Kada se srce pita hoće li biti dovoljno.
Dovoljno snage.
Dovoljno novca.
Dovoljno hleba.
Dovoljno mira.
Dovoljno nade.
Merilo u jahačevoj ruci pokazuje svet bez počinka.
Svet u kome preživljavanje postaje proračun.
Ali ponovo, Otkrivenje nas ne ostavlja da zurimo samo u vranog konja.
Glas govori „iz srede” živih bića.
To znači da nebo progovara čak i u oskudicu.
Presto nije nem.
I dalje postoji granica.
I dalje postoji zapovest.
I dalje postoji ograničenje.
Svet može ući u glad.
Ali Bog nije predao stvorenje tami.
Jagnje vidi gladne.
Jagnje vidi siromašne.
Jagnje vidi majku koja drhti, umornog radnika, uplašeno srce, čoveka koji broji šta mu je preostalo.
I kasnije, u Otkrivenju 7, obećanje će odgovoriti na ranu:
„Neće više gladovati.”
Otkrivenje 6 pokazuje ranu.
Otkrivenje 7 otkriva zaklon.
Četvrti pečat — Smrt i bledi konj
Otkrivenje 6:7–8
„I kad otvori četvrti pečat, čuh glas četvrte životinje gde govori: Dođi i vidi. I videh, i gle, konj bled, i onaj što sedjaše na njemu ime mu beše smrt, i pakao iđaše za njim.”
Četvrti konj je bled.
Njegov jahač ima ime.
Smrt.
I pakao ga prati.
Ovo je jedna od najsvečanijih slika u Otkrivenju.
Ona sabira senku koja je pratila palo stvorenje otkako je greh ušao u svet.
Nož.
Glad.
Smrt.
Divljina slomljene zemlje.
Ali čak i ovde, moramo čitati pažljivo.
Poglavlje kaže da im je bila data moć.
Ponovo, data.
Ponovo, ograničena.
Ponovo, ne konačna.
Smrt izgleda strašno.
Ali Smrt nije Bog.
Pakao prati.
Ali Pakao ne vlada nad Jagnjetom.
Verujući mora gledati ovu sliku sa drhtanjem, da.
Ali ne sa očajanjem.
Jer je Jagnje koje otvara pečat isto Jagnje koje je prošlo kroz smrt i vaskrslo iznad njenog domašaja.
Smrt ima ime.
Ali Isus ima veće ime.
Pakao prati.
Ali Hristos drži ključeve.
Bledi konj se možda kreće kroz poglavlje.
Ali on ne seda na presto.
Samo Bog sedi na prestolu.
Samo je Jagnje dostojno.
Samo je Hristos početak i kraj.
Peti pečat — Duše pod oltarom
Otkrivenje 6:9–10
„I kad otvori peti pečat, videh pod oltarom duše pobijenih za reč Božiju i za svedočanstvo koje imahu. I povikaše glasom velikim govoreći: Dokle, Gospode sveti i istiniti…”
Ovde se scena menja.
Jovan više ne vidi konje kako jure zemljom.
Vidi duše pod oltarom.
One koje su pobijene zbog reči Božije.
One koje su čuvale svoje svedočanstvo.
One koje su patile jer su pripadale istini.
Ovo nije apstraktna slika.
Ovo je vapaj vernih ranjenih.
Vapaj onih koji su voleli Boga više od života.
Vapaj onih čiji bol svet nije poštovao, ali ga je nebo u potpunosti videlo.
Oni pitaju:
„Dokle?”
Ovo pitanje je sveto.
Nije neverovanje.
Nije pobuna.
To je vapaj vere koja čeka pravdu.
Ponekad duša misli da nikada ne sme da pita Boga: „Dokle?”
Ali Otkrivenje nam pokazuje da nebo ima mesta za ovaj vapaj.
Dokle, Gospode?
Dokle dok se nepravda ne ispravi?
Dokle dok se skrivena krv ne spomene?
Dokle dok se zlo ne osudi?
Dokle dok se patnja Tvog naroda ne opravda?
Bele haljine i počinak
Otkrivenje 6:11
„I dane biše svakome od njih haljine bele, i rečeno im bi da počinu još malo vremena…”
Odgovor nije hladan.
Bele haljine se daju.
Počinak se daje.
Njihova patnja nije zaboravljena.
Njihovo svedočanstvo nije uzaludno.
Njihova krv nije nevidljiva.
Njihovi životi se drže pred Bogom.
Ovo duboko teši.
Svet može ignorisati bol pravednih.
Ali nebo ne može.
Svet može zakopati svedočanstvo.
Ali nebo pamti.
Svet može nazvati vernost slabošću.
Ali nebo oblači verne u belo.
Oltar nam govori da patnja prinesena Bogu nije besmislena.
Duše pod oltarom nisu izgubljene.
One su blizu.
One su viđene.
One čekaju u prisustvu Svetog i Istinitog.
Šesti pečat — Kada se stvorenje potrese
Otkrivenje 6:12–14
„I videh kad otvori šesti pečat, i gle, zemlja se potrese vrlo, i sunce posta crno kao vreća od kostreti, i mesec posta kao krv; I zvezde nebeske padoše na zemlju… I nebo se ukloni kao knjiga kad se savije; i svaka gora i ostrvo pomeriše se sa mesta svog.”
Šesti pečat donosi kosmičko drmanje.
Zemljotres.
Potamneli sunce.
Mesec poput krvi.
Zvezde koje padaju.
Nebo koje se uklanja poput svitka.
Planine i ostrva koji se pomeraju.
Ovo je slom lažne postojanosti.
Sve od čega je stvorenje nekada zavisilo se trese.
Zemlja ispod.
Svetla iznad.
Nebesa razapeta nad ljudskom istorijom.
Planine koje su izgledale nepomerljive.
Ostrva koja su izgledala nepomično.
Sve se pomera.
Ovo nije napisano da zabavi maštu.
Napisano je da probudi srce.
Svaki ljudski sistem će jednog dana biti pokazan kao privremen.
Svaki lažni presto će pasti.
Svaka zemaljska sigurnost koja se pretvarala da je večna zadrhtaće.
Sunce, mesec, zvezde, planine i ostrva su slike onoga čemu ljudi veruju kada ne veruju Bogu.
Vidljivi poredak.
Poznati svet.
Strukture koje čoveku daju osećaj sigurnosti.
Ali Otkrivenje nam kaže da stvorene stvari ne mogu spasti dušu.
Samo Stvoritelj to može.
Drmanje otkriva ono što je oduvek bilo istinito:
samo je Bog nepokolebljiv.
Samo je Hristos utočište.
Samo Jagnje može provesti srce kroz poslednje otkrivenje svih stvari.
Kraljevi zemlje se skrivaju
Otkrivenje 6:15–16
„I carevi zemaljski, i boljari, i bogati, i vojvode, i silni… sakriše se u pećine i u kamenje gorsko; I govorahu gorama i kamenju: Padnite na nas, i sakrijte nas od lica Onoga što sedi na prestolu…”
Ovo je jedan od najprodorniji trenutaka u poglavlju.
Kraljevi se skrivaju.
Velikaši se skrivaju.
Bogati se skrivaju.
Zapovednici se skrivaju.
Moćni se skrivaju.
Rob i slobodan čovek se skrivaju.
Svaka ljudska kategorija se ruši pred licem Božjim.
Status ne može opstati.
Bogatstvo ne može opstati.
Vojna moć ne može opstati.
Društveni položaj ne može opstati.
Ljudska nezavisnost ne može opstati.
Duša bez Boga želi da se sakrije od lica Onoga koji sedi na prestolu.
Ovo je tragedija greha.
Bog je stvorio ljudsko srce za svoje lice.
Za zajedništvo.
Za svetlost.
Za ljubav.
Ali greh čini da lice Božje izgleda kao užas.
Isto sveto prisustvo koje je radost otkupljenima postaje nepodnošljivo za nepokajanog.
Oni ne traže milost.
Oni traže od stena da ih sakriju.
Radije bi bili prekriveni stvorenjem koje se ruši nego otkriveni pred Bogom.
Ko će moći ostati?
Otkrivenje 6:17
„Jer dođe veliki dan gneva njegovog, i ko će moći ostati?”
Ovo je pitanje koje Otkrivenje 6 ostavlja u vazduhu.
Ko će moći ostati?
Ne oholi.
Ne oni koji su se sami zaštitili.
Ne oni koji su verovali vencima, mačevima, merilima, bogatstvu, planinama ili imenima.
Ne oni koji se skrivaju od lica Božjeg.
Samo oni koje drži milost.
Samo oni koje je Bog zapečatio.
Samo oni oprani Jagnjetom.
Samo oni čije je utočište ne u planinama, nego u Hristu.
Otkrivenje 6 postavlja pitanje.
Otkrivenje 7 daje odgovor.
Ko može ostati?
Oni koji pripadaju Jagnjetu.
Oni koji su oprani u Njegovoj krvi.
Oni koji su zapečaćeni u Njegovoj ruci.
Oni koji ne stoje u sopstvenoj snazi, već u milosti Isusa Hrista.
Gnev Jagnjeta
Fraza „gnev Jagnjeta” je tajanstvena.
Jagnje je blago.
Jagnje je krotko.
Jagnje je žrtveno.
A ipak Otkrivenje govori o gnevu Jagnjeta.
Ovo nije okrutan bes.
Ovo nije ljudska jarost.
Ovo je sveta ljubav koja se diže protiv svega što uništava ono što Bog voli.
Gnev Jagnjeta je Hristovo odbijanje da se zauvek pomiri sa zlom.
To je Njegov sveti odgovor na tlačenje.
Njegov odgovor na prolivenu krv.
Njegov odgovor na obmanu.
Njegov odgovor na svaku silu koja proždire slabe.
Njegov odgovor na svako carstvo koje se uzdiže protiv Boga.
Gnev Jagnjeta je zastrašujuć samo zato što je Njegova čistota potpuna.
U Njemu nema pokvarenosti.
Nema sebičnosti.
Nema nepravde.
Nema tame.
On je ljubav.
I zato što je ljubav, On neće blagosloviti ono što uništava.
Zato što je milost, On će suditi onome što porobljava.
Zato što je svet, On će oboriti svaki lažni presto.
Zato Otkrivenje 6 nije beznadežno.
Sud u Svetom pismu nije gubitak Božje dobrote.
To je njeno otkrivanje.
Bog sudi zato što stvorenje ima značaj.
Bog sudi zato što krv ima značaj.
Bog sudi zato što istina ima značaj.
Bog sudi zato što ranjeni imaju značaj.
Bog sudi zato što neće dopustiti da zlo bude večno.
Unutrašnje značenje Otkrivenja 6
Otkrivenje 6 nije samo o događajima izvan nas.
Ono takođe pretražuje unutrašnji život.
Pečati pitaju dušu:
Šta te pobeđuje?
Šta ti oduzima mir?
Šta te tera da svoj život brojiš u strahu?
Koja senka smrti prati tvoje misli?
Gde pitaš: „Dokle?”
Iza koje se lažne planine skrivaš?
Poglavlje je kosmičko.
Ali ono je i lično.
Postoje konji koji jure kroz istoriju.
I postoje oluje koje jure kroz ljudsko srce.
Osvajanje.
Strah.
Oskudica.
Smrt.
Nepravda.
Drmanje.
Skrivanje.
Otkrivenje 6 iznosi ove stvari na svetlost.
Ne da bi nas slomilo.
Već da bi nas povelo ka Jagnjetu.
Jagnje otvara pečate zato što jedino On može otkriti istinu, a da pritom ne uništi otkupljeno srce.
On nam pokazuje šta je slomljeno.
Zatim nam pokazuje gde se nalazi zaklon.
Otkrivenje 6 se završava pitanjem.
Otkrivenje 7 na njega odgovara.
Ko će moći ostati?
Oni koje je Bog zapečatio.
Oni oprani u krvi Jagnjeta.
Oni koji pripadaju Hristu.
Oni koji su svoje utočište pronašli ne u planinama, nego u milosti.
Nežna reč za čitaoca
Ako se vaš život oseća uzdrmanim, ne mislite da je Bog nestao.
Ako je mir postao tanak, ne mislite da je presto prazan.
Ako ste pitali: „Dokle?”, ne stidite se te molitve.
Ako ste videli da svet postaje težak, neizvestan, nasilan i uplašen, setite se ovoga:
Otkrivenje nam ne pokazuje haos bez Hrista.
Pokazuje nam Hrista iznad haosa.
Jagnje ne posmatra istoriju iz daljine.
On drži svitak.
On otvara ono što niko drugi ne može otvoriti.
On otkriva ono što mora biti otkriveno.
On sudi onome čemu se mora suditi.
On pamti ono što svet zaboravlja.
On oblači svoje pateće u belo.
I On vodi drhtavo srce ka odgovoru:
Možeš stajati samo u Meni.
Ne u sopstvenoj snazi.
Ne u sopstvenom razumevanju.
Ne u sopstvenoj kontroli.
Ne u sopstvenoj sposobnosti da predvidiš budućnost.
U Meni.
U Jagnjetu.
U milosti Hristovoj.
U Onome koji je bio zaklan a živi zauvek.
Kratka molitva
Gospode Isuse,
Jagnje Božje,
nauči moje srce da se ne plaši onoga što otkrivaš.
Kada se svet trese, zadrži moj pogled na Tvom prestolu.
Kada se mir čini tankim, postani moj mir.
Kada ne razumem istoriju, patnju, odlaganje ili sud, pomozi mi da poverujem Tvojim ranjenim rukama.
Ne dopusti da se skrijem od Tvog lica.
Privuci me bliže.
Zapečati moje srce u svojoj milosti.
Operi me u svojoj blagodati.
I nauči me da stojim, ne zato što sam jak, već zato što me Ti držiš.
Amin.
Pitanja za razmišljanje
- Koji deo Otkrivenja 6 se čini najpovezanijim sa svetom ili unutrašnjim životom koji danas vidim oko sebe?
- Gde sam u iskušenju da tražim sigurnost izvan Hrista?
- Šta bi za mene značilo da stojim u Jagnjetu umesto da se skrivam u strahu?