Jovan 6 je poglavlje o hlebu — brdo gde pet hlebova hrani hiljade, olujno more preko kog Hristos dolazi hodajući, i dugo učenje u kome Isus nudi Sebe kao hleb koji je sišao s neba.
Kreće se od hleba koji puni stomak ka Hlebu koji puni dušu, i od velikog mnoštva ka maloj, vernoj grupi koja nije htela da ode.
Mnogo od malo
Veliko mnoštvo je bilo gladno, a nije bilo skoro ničega da ih nahrani — pet malih hlebova i dve ribe, ručak jednog dečaka. A u Isusovim rukama, ta malenkost je postala više nego dovoljno: nahranjeno je nekoliko hiljada, sa dvanaest korpi koje su preostale.
Ovo je ono što Hristos čini sa onim što Mu donesemo. On uzima malo što imamo — naše male darove, naše nedovoljne resurse, naše "nije dovoljno" — i umnožava to iznad onoga što bismo mogli zamisliti. Čudo nije počelo mnoštvom. Počelo je sa malo, stavljenim u Njegove ruke.
Šta god malo imaš da ponudiš, nemoj to prezirati. U Njegovim rukama, malo postaje izobilje, sa korpama koje preostaju.
Ja sam; ne bojte se
Jovan 6:20
"A On im reče: Ja sam, ne bojte se."
Te noći, učenici su bili uhvaćeni u oluju na moru, naprežući se na veslima, uplašeni. A Isus im je došao, hodajući po samim vodama koje su ih užasavale, sa rečima koje su od tada smirivale Njegov narod: "Ja sam, ne bojte se."
Primeti da nije prvo utišao oluju pre nego što je progovorio. Ušao je u nju. Njegovo prisustvo, a ne odsustvo oluje, bilo je odgovor na njihov strah.
Tako je i sa nama. Hristos ne uklanja uvek oluju. Ali dolazi nam u njoj, hodajući po samoj stvari koje se plašimo, govoreći i dalje: to sam ja; ne boj se. Njegovo prisustvo u oluji je dovoljno.
Živi hleb
Jovan 6:51
"Ja sam hleb živi koji siđe s neba: ko jede ovaj hleb, živeće doveka..."
Tada Isus se okreće od fizičkog hleba ka Sebi. "Ja sam hleb živi koji siđe s neba." Mnoštvo je želelo još hlebova; On im je ponudio nešto beskrajno veće — sopstveni život, koji treba primiti i njime se hraniti, hleb koji daje život doveka.
Hraniti se Hristom znači primiti Ga u najdublji centar sebe, pustiti da On postane naša unutrašnja hrana. Hleb na brdu zadovoljio je za jedan dan. Ovaj Hleb zadovoljava zauvek, i postaje život u nama.
I On dodaje obećanje zapanjujuće dobrodošlice: "koji dolazi k meni neću ga nikako isterati napolje." Niko ko dolazi ovom Hlebu nikada nije odbijen. Ko god da si, koliko god kasno ili nedostojno se osećao, On te neće isterati. Sto je otvoren. Dođi i jedi.
Kome da idemo?
Jovan 6:68
"Tada mu odgovori Simon Petar: Gospode, kome ćemo ići? Ti imaš reči večnog života."
Ovo učenje je bilo teško, i mnogi u mnoštvu su se okrenuli. Mnoštvo se proredilo. A Isus je pitao dvanaestoricu da li bi i oni otišli.
Petrov odgovor je krik svake duše koja je zaista okusila Hrista: "Gospode, kome ćemo ići? Ti imaš reči večnog života." Gde drugde ima da se ide? Kada jednom upoznaš Hleb Života, ništa drugo te nikada neće zadovoljiti.
Postoje periodi kada je vera teška, kada se mnoštvo proredi i mi smo u iskušenju da odlutamo. U tim trenucima, Petrove reči su sidro: nema drugde da se ide. Samo Hristos ima reči večnog života. Ostajemo, ne zato što je lako, već zato što je On jedini pravi Hleb.
Blaga reč za čitaoca
Jovan 6 te sreće gde god da se nalaziš.
Ako osećaš da imaš premalo da ponudiš, posmatraj šta Hristos čini sa pet hlebova — On umnožava malu stvar stavljenu u Njegove ruke. Ako si u oluji, slušaj Njegov glas kako dolazi hodajući po samim vodama kojih se plašiš: "Ja sam, ne boj se." Ako ti je duša gladna, dođi živom Hlebu, i znaj da te neće "nikako" isterati napolje. A ako je vera postala teška i u iskušenju si da odlutaš, neka te drže Petrove reči: nema drugde da se ide; On ima reči večnog života.
Dođi Hlebu koji je sišao s neba. Hrani se Njime, pusti da On postane tvoj život iznutra, i nikada više nećeš biti gladan na najdubljem mestu.
Pitanja za razmišljanje
- Isus je umnožio malenkost stavljenu u Njegove ruke. Šta "nije dovoljno" držiš, a što bi mogao da Mu ponudiš?
- "Ja sam, ne boj se" došlo je u oluji, ne posle nje. Kako Hristovo prisustvo u tvojim olujama menja tvoj strah?
- "Koji dolazi k meni neću ga nikako isterati napolje." Šta bi značilo zaista verovati da te Hristos nikada neće odbaciti?
Kratka molitva
Gospode Isuse, uzmi ono malo što imam i umnoži ga u Svojim rukama, kao što si učinio sa hlebovima.
Kada sam uhvaćen u oluji, dođi mi hodajući po samim vodama kojih se plašim, i smiri moje srce: to sam Ja; ne boj se.
Ti si živi Hleb. Dolazim Ti — nahrani moju dušu, i hvala Ti što me nikako nećeš isterati napolje.
Kada je vera teška i drugi odlutaju, drži me Petrovim rečima: kome bih drugde otišao? Samo Ti imaš reči večnog života.
Amin.
JMS