Jovan 11 nas vodi kraj groba — do groba Lazarevog, i do trenutka u kome Isus otkriva i dubinu Svojih suza i visinu Svoje sile.
To je poglavlje za svakoga ko je ikada tugovao, ili čekao Boga koji je izgledalo da dolazi prekasno. Jer ovde učimo da Hristos plače s nama, i da čak i smrt odgovara na Njegov glas.
Ljubav koja čeka
Kada se Lazar razboleo, njegove sestre su poslale po Isusa. Ali Isus, koji ih je voleo, ostao je gde je bio još dva dana — a dok je stigao, Lazar je već bio mrtav četiri dana.
Ovo je jedna od najtežih tajni vere: ljubav koja ne dolazi uvek onda kada mi to želimo. Isus je duboko voleo ovu porodicu, a ipak je čekao. Odlaganje nije bilo ravnodušnost. Bila je to ljubav koja je radila ka većoj slavi nego što su oni tada mogli videti.
Ako si se molio i osećao da Bog kasni, Jovan 11 sedi s tobom u tom bolu. Njegovo vreme nije naše vreme. Ali Njegovo odlaganje nikada nije Njegovo odsustvo, niti kraj Njegove ljubavi. Ponekad On čeka, ne zato što Mu nije stalo, već zato što priprema vaskrsenje.
Isus zaplaka
Jovan 11:35
"Isus zaplaka."
Najkraći stih u Bibliji možda je i jedan od najnežnijih. Stojeći kraj groba, okružen tugom, Isus — koji je znao da će uskoro podići Lazara — zaplakao je.
Nije ostao dalek od te tuge. Ušao je u nju. Dozvolio je da suze poteku. Bog koji drži silu nad smrću takođe plače kraj njenih grobova.
Ovo znači da tvoju tugu ne dočekuje hladan ili dalek Bog. Kada plačeš, Hristos plače s tobom. On ne stoji daleko od tvoje žalosti; On stoji u njoj, sa suzama na sopstvenom licu. Čak i kada vaskrsenje dolazi, On poštuje stvarnost bola plačući zajedno s tobom.
Ja sam vaskrsenje i život
Jovan 11:25–26
"...Ja sam vaskrsenje i život; koji veruje mene ako i umre, življeće. I nijedan koji živi i veruje mene neće umreti vavek..."
Pre čuda, Isus izgovara istinu koja to čudo čini mogućim. Ožalošćenoj Marti On kaže: "Ja sam vaskrsenje i život."
Vaskrsenje nije samo događaj koji će se dogoditi jednog dana. To je Ličnost, koja stoji pred njom, Onaj u kome će i mrtvi oživeti. Naša nada kraj svakog groba nije, konačno, nauk, već On.
I On pita Martu, kao što pita i nas: "Veruješ li ovo?" Sili ovog poglavlja se ne pristupa razumevanjem, već verom u Onoga koji ga izgovara.
Lazare, iziđi
Jovan 11:43–44
"...povika glasno: Lazare, iziđi! ... Isus im reče: Odrešite ga i pustite neka ide."
I onda, kraj groba, Isus poziva u tišinu smrti: "Lazare, iziđi." I mrtvac iziđe, još uvek povezan pogrebnim povojima. "Odrešite ga," kaže Isus, "i pustite neka ide."
Hristov glas dopire u grob i poziva mrtve nazad u život. Nijedno mesto nije previše mračno, nijedna smrt previše konačna, da bi Njegova reč tamo ne stigla.
I ovde je slika onoga što On i dalje čini. On poziva mrtva mesta u nama u život, a zatim kaže: "odrešite ga" — oslobodite ga od pogrebnih povoja, starih spona, stvari smrti koje se još uvek drže. On nas ne samo podiže; On nas i oslobađa, i pušta nas slobodne u novi život.
Blaga reč za čitaoca
Ako si kraj groba — tugujući za osobom, nadom, snom koji je umro — Jovan 11 je za tebe.
Ono ti kaže da Hristos možda čeka, ali nikada zato što te ne voli. Kaže ti da kada plačeš, On plače s tobom, ulazeći u tvoju žalost umesto da stoji daleko od nje. I kaže ti da je On vaskrsenje i život, čiji glas može pozvati mrtve da iziđu.
Šta god je umrlo u tebi, to nije van domašaja Njegovog glasa. On i dalje poziva mrtve u život, i i dalje kaže: "odrešite ga, i pustite neka ide." Zato Mu donesi svoju tugu i svoje zakopane stvari. Plači, i pusti Ga da plače s tobom. A onda slušaj — jer Onaj koji je zaplakao kraj groba jeste Gospod vaskrsenja, i On još nije završio sa pozivanjem života.
Pitanja za razmišljanje
- Isus je voleo Lazara, a ipak je čekao. Kako se držiš Božije ljubavi u razdobljima kada izgleda da On dolazi prekasno?
- "Isus zaplaka." Kako te teši to što Hristos ulazi u tvoju tugu umesto da stoji daleko od nje?
- "Lazare, iziđi." Koje mrtvo mesto u svom životu žudiš da Hristov glas pozove nazad u život?
Kratka molitva
Gospode Isuse, kada izgleda da čekaš, pomozi mi da verujem da Tvoje odlaganje nikada nije kraj Tvoje ljubavi — da možda pripremaš vaskrsenje koje još ne mogu da vidim.
Hvala Ti što plačeš sa mnom; što kada tugujem, ulaziš u moju žalost umesto da stojiš daleko.
Ti si vaskrsenje i život. Verujem; pomozi mome neverovanju.
Pozovi mrtva mesta u meni u život, i oslobodi me od pogrebnih povoja koji se još uvek drže. Pusti me slobodnog u novi život koji Ti daješ.
Amin.
JMS