U Jovu 7 nešto se pomera.
Jov prestaje da se raspravlja sa svojim prijateljima i okreće se da govori direktno Bogu.
To je sirovo. Skoro je optužba. I to je jedan od najvažnijih obrta u čitavoj knjizi — jer duša koja se okreće i govori Bogu, čak i u muci, jeste duša koja je i dalje u odnosu s Njim.
Umor određenih noći
Jov 7:3
"...tako su meni dati u nasledstvo meseci zaludni i noći mučne određene mi."
Jov opisuje posebnu vrstu patnje: dugu, besanu noć.
Svako ko je ležao budan u bolu ili tuzi zna ovo. Dan je težak, ali noć je teža — mračni sati kada um kruži, telo boli, a odmor ne dolazi.
Jov se ne pretvara da je iznad toga. "Noći mučne određene su mi." Otvoreno imenuje svoju iscrpljenost. I Pismo mu to dopušta.
Ako su tvoje noći bile mučne, u društvu si vernih. I Jov je gledao kako mračni sati prolaze bez odmora.
Brži od tkačkog čunka
Jov 7:6
"Dani moji brži biše od čunka, i prođoše bez nadanja."
Pa ipak, u istom dahu, Jov oseća koliko brzo život leti.
Noći puze, a godine jure. Njegovi dani promiču kao tkački čunak — tu su, pa ih više nema.
Ovo je čudno dvostruko iskustvo patnje: svaka noć nepodnošljivo duga, a čitav život nepodnošljivo kratak. Oboje može biti istinito istovremeno.
A u ovaj iskren osećaj krhkosti, Pismo će kasnije progovoriti dublju reč — da ove brze dane drži večni Bog, i da za one koji su Njegovi, čunak tka nešto što će nadživeti razboj.
Šta je čovek?
Jov 7:17
"Šta je čovek da ga mnogo ceniš i da mariš za nj?"
Ovde Jov postavlja pitanje koje boli i zapanjuje u isto vreme.
U svom bolu, on to misli skoro kao protest: zašto se uopšte baviš mnome? Zašto uzdižeš tako malo i krhko stvorenje, samo da bi ga pustio da pati?
Ali pitanje je veće od Jovovog bola. "Šta je čovek da ga mnogo ceniš?" To je čudo u samom središtu jevanđelja — da beskonačni Bog treba da usmeri svoje srce ka prahu poput nas.
Jov ga postavlja u muci. Ali odgovor, kada konačno dođe, jeste jasle i krst. Šta je čovek, da ga Bog toliko voli? Ne znamo. Ali On voli.
Okretanje ka Bogu
Jov 7:20
"...zašto si me metnuo sebi za beleg, te sam sebi na tegobu?"
Primeti kome Jov sada govori.
Ne Elifasu. Ne prijateljima. Bogu.
Njegove reči su teške — oseća se kao meta, kao teret čak i samom sebi. Ali ih konačno donosi pravoj Osobi. Prestao je da se brani pred ljudima i počeo da izliva svoje srce Bogu.
Ovo je sveto okretanje, čak i u svojoj sirovosti. Prijatelji su mogli samo da optužuju. Ali Bogu se može plakati, Njemu se mogu postavljati pitanja, s Njim se možemo rvati — i ipak biti voljeni. Vera koja svoja najteža pitanja donosi pravo Bogu nije propala vera. To je vera koja zna gde da odnese svoj bol.
Blaga reč za čitaoca
Jov 7 ti daje dopuštenje da budeš iskren sa Bogom.
Ako su tvoje noći mučne, reci Mu to. Ako osećaš da tvoji dani jure bez nade, reci to. Ako se osećaš kao teret čak i samom sebi, donesi i to.
Bog se ne vređa molitvama onih koji pate. On bi mnogo radije imao tvoje sirove, prave reči okrenute ka Sebi, nego učtivu tišinu okrenutu od Sebe.
I drži se čuda skrivenog u Jovovom protestu: da Bog usmerava svoje srce ka čoveku. Usmerio je svoje srce ka tebi — dovoljno da uđe u tvoju krhkost, deli tvoje umorne noći, i odgovori na pitanje "šta je čovek?" sopstvenim životom.
Pitanja za razmišljanje
- Jov je iskreno imenovao svoje "mučne noći" pred Bogom. Koju iscrpljenost ili besani bol treba da prestaneš da skrivaš i jednostavno doneseš Njemu?
- Jov je osećao kako njegovi dani jure "brže od tkačkog čunka". Kako te umiruje saznanje da tvoje prolazne dane drži večni Bog koji tka nešto trajno?
- Jov se okrenuo i izgovorio svoje najteže reči direktno Bogu. Gde si ti pričao o svom bolu svakome osim Njemu — i kako bi izgledalo da ga umesto toga doneseš Njemu?
Kratka molitva
Gospode, moje noći su ponekad mučne, a moji dani kao da lete.
Hvala Ti što mogu da donesem čak i svoje najteže, najsirovije reči pravo Tebi, i što se ne okrećeš od mene.
Kada se osećam kao teret čak i samom sebi, podseti me da si usmerio svoje srce ka meni — dovoljno da u Hristu podeliš moju krhkost.
Drži moje brze dane u svojim večnim rukama, i utkaj od njih nešto što će trajati.
Amin.
JMS