Božje reči iz vihora dostižu svoj vrhunac u Jovu 41 jednim poslednjim, zapanjujućim stvorenjem: Levijatanom.
Levijatan je veliko, neukrotivo čudovište dubina — silovito, oklopljeno, nepobedivo za bilo koju ljudsku silu. A Bog posvećuje čitavo poglavlje njemu, gradeći ka jednoj zapanjujućoj poenti: ako ne možeš da se održiš pred ovim stvorenjem, kako bi se ikada mogao raspravljati sa njegovim Stvoriteljem?
I u Levijatanu se čitava knjiga otvara ka nečemu ogromnom — velikom neprijatelju kog samo Bog može da porazi.
Možeš li uhvatiti Levijatana?
Jov 41:1
"Možeš li izvući Levijatana udicom i jezik mu vezati?"
Bog počinje pitanjem natopljenim ironijom. Možeš li da izvučeš Levijatana udicom, kao da je sitna riba? Možeš li da mu provučeš uzicu kroz jezik, da ga vodiš na povocu, da ga pripitomiš kao ljubimca, da ga prodaš na pijaci?
Odgovor je očigledan. Niko ne može. Levijatan se ne može uhvatiti, ne može se ukrotiti, ne može se pripitomiti nijednom ljudskom rukom. Divlji je izvan svake ljudske vlasti.
Bog blago i temeljno rastače iluziju da Jov — ili bilo ko od nas — stoji u središtu sveta koji možemo kontrolisati. Postoje sile kojima ne možemo čak ni prići.
Ko onda može stati preda me?
Jov 41:10
"Niko nije toliko hrabar da ga probudi; a ko će stati preda me?"
I evo osovine čitavog poglavlja — možda i čitavog Božjeg govora.
Niko nije dovoljno hrabar da makar izazove Levijatana. Zato Bog pita: "a ko će stati preda me?"
To je argument od manjeg ka većem. Ako ne možeš da se održiš pred stvorenjem, kako bi uopšte mogao da stojiš pred Stvoriteljem? Ako te ono što sam napravio ispunjava užasom, šta ti to govori o Meni?
Ovo nije Bog koji zlostavlja Jova. Ovo je Bog koji uzdiže Jova — podižući njegov pogled od malih izvesnosti ka ogromnosti Onoga sa kim se prepirao. I, začudo, to je uteha. Bog prevelik da bi se s Njim raspravljalo jeste Bog koji je izabrao da ti se približi.
Car nad svim sinovima ponosa
Jov 41:34
"Šta je god visoko prezire, car je nad svim zverjem."
Božja poslednja reč o Levijatanu podiže ovo stvorenje u nešto veće od njega samog. On je "car nad svim zverjem" — slika svake ohole, buntovne sile koja se podiže protiv Boga.
Jer Levijatan, u Pismu, postaje više od zveri. On senči velikog neprijatelja — drevnog zmaja, zmiju, samu silu zla — koju nijedno ljudsko biće nikada nije uspelo da pobedi. Ne možemo ga izvući udicom. Ne možemo stati pred njim. Protiv pravog Levijatana čovečanstvo je oduvek bilo bespomoćno.
Ali ono što nijedan čovek ne može da pobedi, Bog može. Ista Pisma koja nam pokazuju neukrotivog zmaja obećavaju i dan kada će ga Gospod ubiti. I u Hristu, ta pobeda je izvojevana. Levijatana kog nikada nismo mogli da savladamo, naš Otkupitelj je savladao. Zmaj je osuđen na propast. Car svih sinova ponosa sreo je Cara nad carevima — i izgubio.
Blaga reč za čitaoca
Jov 41 ostavlja te malim pred velikim Bogom — a to se, ispostavlja se, pokazuje kao najsigurnije mesto na kome možeš biti.
Postoje sile u tvom životu i na ovom svetu koje nikada nećeš ukrotiti: moći, strahovi, neprijatelji, čak i velika duhovna tama iza svega toga. Ne možeš ih izvući udicom. Nikada nisi bio dovoljno jak, i pretvaranje da jesi samo te iscrpljuje.
Ali ne moraš biti. Bog koji jedini može da savlada Levijatana stupio je na bojno polje umesto tebe. Neprijatelj koji je za tebe prejak nije prejak za Njega. U Hristu je zmaj već poražen, i dolazi dan kada će biti uništen zauvek.
Zato dopusti sebi da budeš mali pred ovim velikim Bogom — i neka ti to bude uteha, a ne strah. Ne moraš ti da pobediš Levijatana. Samo treba da pripadaš Onome koji ga je već pobedio.
Pitanja za razmišljanje
- "A ko će stati preda me?" Kako to da postati mali pred Božjom veličinom zapravo postaje uteha, a ne pretnja?
- Postoje Levijatani koje nikada nećemo ukrotiti. Koju silu ili strah u svom životu si se iscrpljivao pokušavajući da savladaš sopstvenom snagom?
- Zmaja kog nijedan čovek ne može da pobedi, Hristos je pobedio. Kako menja tvoju hrabrost saznanje da ne moraš ti da pobediš neprijatelja — samo da pripadaš Onome koji ga je već pobedio?
Kratka molitva
Gospode, postoje Levijatani koje nikada neću ukrotiti — moći i strahovi i neprijatelji suviše jaki za mene.
Ne mogu da se održim pred stvorenjem; koliko manje bih se mogao raspravljati s Tobom, njegovim Tvorcem. Učini me malim pred Sobom — i neka mi to bude mir.
Hvala Ti što je ono što ja nikada nisam mogao da pobedim, Hristos pobedio. Zmaj je poražen; njegov kraj je izvestan.
Ne moram ja da savladam neprijatelja. Samo treba da pripadam Tebi, Caru nad svim sinovima ponosa. I pripadam.
Amin.
JMS